Čajevi

Čaj se dobiva iz biljke čajevac (lat. Camellia sinesnis). Čije je postojanje zabilježeno još prije 5000 godina.

Prvi zapis u kojem se govori o čaju kao ljekovitom napitku, datira iz 1211. godine. Čaj je u Europu prvi puta stigao upravo iz Japana 1610. godine. U početku su u Europi zanimanje za čaj pokazivali tek liječnici i rijetki putnici na svojim egzotičnim putovanjima. Upotrebljavali su ga za suzbijanje groznice, glavobolje, bolove u želucu i zglobovima.

Krajem 18. stoljeća u Zapadnu Europu se uvozilo na desetke tisuća tona čaja godišnje. Pijenje čaja vrlo se brzo populariziralo. Čaj se pretvorio u pravi engleski simbol.

Listići koji se osuše bez prethodne fermentacije sirovina daju tzv. zeleni čaj. Zbog izostajanja faze fermentacije u listićima zelenog čaja ostaje više prirodnih spojeva, kao najvrjednijih sastojaka, tako se zeleni čaj uvelike koristi za toniziranje organizma, pročišćavanje jetre i krvi općenito, a suzbija i pojedine fosforilacijske procese koji mogu biti klica za malignu transformacije stanica.

Od fermentiranih listića biljke čajevca dobivamo crni čaj. Crni čaj ima izrazito povoljno protu-upalno djelovanje jer je dokazano da sastojci crnog čaja uspješno inhibiraju pro-upalni enzim ciklo-oksigenazu-2. Crni čaj se preporuča svima koji imaju sklonosti nastanka upalnih procesa, posebice u želucu i crijevima, te kod plućnih i asmatičnih bolesnika.

Sve vrste čaja jednako su vrijedne i kod svih postoji blagotvorno dokazani učinci za zdravlje čovjeka. Bez obzira koju vrstu "klasičnog" čaja pijemo, zeleni, crni ili oolong, preporučena količina je dvije do tri šalice dnevno.

Sve vrste čajeva smatraju se vrlo dobrim izvorima antioksidativnih tvari.

Čaj sam po sebi gotovo da nema nikakvu energetsku vrijednost, naravno ukoliko se ne dodaje neki zaslađivač ili mlijeko. Za razliku od energetske vrijednosti, nutritivna vrijednost čajeva je vrlo zanimljiva i bogata. Što opet ovisi od vrste biljaka od koje se priprema čaj, od načina pripremanja i načina proizvodnje. Nutritivna vrijednost čaja dodatno se povećava ukoliko se u napitak doda par kapi mlijeka, a potrebno je napomenuti da čaj s mlijekom zadržava svoj antioksidativni potencijal.

Voćni čajevi mješavine su usitnjenih dijelova probranog voća, aromatizirani prirodnim aromama. Najpoznatiji su s okusima šipka, borovnice, tropskog voća, naranče, breskve, šumskog voća, marelice, jagode, vanilije, jabuke uz dodatak cimeta.

Biljni čajevi se koriste kao napitci od pojedinih biljaka i kao mješavina. Najčešće se koriste kamilica, cvjetovi lipe, lišće zelene metvice, prženi korijen cikorije, prženi ječam i ječmeni slad, ružini pupoljci, cvjetovi hibiskusa ... Međutim, posebnu pažnju treba posvetiti čajevima dobivenim od samoniklog mediteranskog bilja.

Veliki izbor različitih čajeva možete probati uz jela s jelovnika smart fooda.